 U Hebrejima 11 čujemo za muškarce i žene koji su vjeru pokazali na različite načine. Svjesni smo da su to obični ljudi koji su vjerovali Bogu i mogli ugoditi Bogu. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori. Hebrejima 11: 4 Biblija ističe da je Abelova vjera dio Njegovog štovanja. Kad se klanjamo Bogu, pokazujemo Mu da vjerujemo u Njega, vjerujemo da Mu pripadamo i sve što imamo dolazi od Njega. Boga možemo slaviti na mnogo različitih načina, ne radi se samo o sviranju instrumenata i pjevanju pjesama Njemu, iako je to izvrstan način štovanja. Koristeći naše darove koje nam je dao na način da slavi Njega, a ne nas. Ako vam je dao talent za bavljenje sportom, možete Ga slaviti kroz to, ako je to ples, onda plešite da Ga slavite, ako ste umjetnik, budite kreativni u svom štovanju Njega. Ako niste razradili koji su vaši talenti, to nije važno, možete biti zahvalni Bogu na svojoj obitelji i prijateljima, jer i napojnica je obožavanje! Pa tko je taj Abel koji je svoju vjeru koristio kao dio štovanja Boga? Pa Abel je bio jedan od sinova Adama i Eve. Imao je brata po imenu Kain. Abel se brinuo o životinjama, dok je Kain obrađivao polja. Kain i Abel pokušavali počastiti Boga prinosom. Morali su ih roditelji poučiti na pravi način da prinose žrtvu Bogu. Sagradili bi oltar. Kain je donio svoju žrtvu, "dio plodova zemlje". A Abel bi donio svoju žrtvu koja je bila, "masni dijelovi od prvorođenih iz njegova stada". Primijetite da je Kajin donio „dio plodova zemlje“, ali Abel je donio odabrane dijelove stada. Drugim riječima, Abel je donio najbolje od najboljih, a Kain je samo donio ono što bi smatrao dovoljnim za Boga. Od dvije žrtve, vjerojatno Cainov je bilo jako lijepo vidjeti. Abelov je vjerojatno bio pun krvi i ružan za gledati. Međutim, Abelova žrtva bila je ono što je Bog želio, dok je Kajinova bila ugodnija čovjeku, a ne Bogu. Želimo li ugoditi drugima više nego Bogu? Možda i činimo jer možemo vidjeti da je netko zadovoljan s nama, ali teže je biti siguran da je Bog zadovoljan s nama. Možda mislimo da je lakše ugoditi drugima, ali puno teže Bogu. Pa da, teže je ugoditi Bogu, ali zato to nazivamo žrtvom, jer se za Njega moramo odreći najboljeg. Ali sjetite se da se za nas odrekao Sina, bio je krajnja žrtva. Sve kako bismo mogli imati odnos s Njim, kako bismo Mu se klanjali, kako bismo imali vjeru kao Abel i vjerovali da Mu možemo dati sve od sebe. Naša nagrada za tu poslušnost je biti zauvijek s Bogom, a ne imati samo kratko vrijeme sreće jer smo usrećili nekoga drugoga. Nemojte me sad krivo shvatiti, Bog želi da i mi ugađamo drugima, ali On mora biti prije svega zadovoljan. Vjera Abela gotovo nas podsjeća na našu potrebu za Božjim oproštenjem. Kain je bio ponosan i njegov je žrtva je bila odbijena; Abel je bio skroman i bio je prihvaćen; Kain je bio slijep u svom grijehu i mislio je da čini sve kako treba, dok je Abel shvatio i priznao svoju potrebu za Božjim oproštenjem. Koliko često radimo minimum u životu i mislimo da je to dovoljno? Koliko često vam kažu da očistite spavaću sobu, možda sakrijete stvari koje su bile na podu ispod vašeg kreveta i kažete sebi: "dosta je", ali stvarno ste upravo stavili nered na drugo mjesto gdje mislite da drugi neće znati da je tamo. Pa možda je i Kain učinio sličnu stvar nakon što je Bog odbio njegovu žrtvu, a Abelova nije. Kain je bio toliko ljut, ali Bog mu je rekao: „ jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." Bog je upozorio Caina da će ga grijeh pokušati kontrolirati pa mora biti spreman oduprijeti mu se. Pa nije, jer je malo kasnije pozvao Abela na polju i ubio ga. Možda je pokušao sakriti tijelo od Boga jer kasnije Bog pita Kajina gdje je Abel i kaže: „Slušaj! Krv vašeg brata vapi za mnom iz zemlje." Možda možemo sakriti stvari od drugih ljudi, ali ne možemo ništa sakriti od Boga. Sve vidi i sve zna. Bog je upozorio Kajina zbog Njegove ljubavi prema njemu i upozorio je i nas da budemo spremni na iskušenja koja će nas pratiti. Hoćete li biti snažni, obratiti se Bogu, vjerovati Mu i tražiti Njegovu pomoć, čak i tražiti Njegov oprost kad pogrešno shvatimo? Ili ćemo ići svojim putem? Radimo li stvari u svojim snagama, vlastitim znanjem, vjerom samo u sebe? Sada nije lako učiniti pravu stvar od Boga, nažalost Abel je umro jer je Bog učinio pravu stvar. Sad se nadam da vam se to neće dogoditi, ali budite spremni da vam se neke stvari dogode jer vjerujete u Boga. Prijatelji će vam se možda smijati, možda čak i vaša obitelj i neće se osjećati ugodno, ali sjetite se da se prvo trebate svidjeti Bogu, a zatim drugima. Zauzmi se za Njega, klanjaj Mu se i znaj da si dio mnogo šire obitelji vjernika koja također pokušava biti vjerna Bogu. Pogledajte čudesan primjer Abela, živio je i umro blizu početka stvaranja zemlje, ali ipak se spominjao u knjizi Hebrejima koja je napisana nekoliko tisuća godina kasnije i koju smo danas možemo čitati vi i ja. Tko zna po čemu ćemo biti zapamćeni, ali volio bih da me pamte po svojoj vjeri baš kao i Abel i drugi u 11. poglavlju Hebrejima. A vi?
2 Comments
 Prošlo je nekoliko mjeseci otkako smo pokrenuli svoj prvi internetski kamp pod nazivom Frontliners. Ove školske godine tim DPB-a planirao je novu seriju pod nazivom Heroji vjere. Prolazit ćemo kroz Hebrejima 11 i promatrati živote različitih ljudi spomenutih u ovom poglavlju i baciti pogled na njihov život kako bismo vidjeli kako su proživjeli svoju vjeru. Ti ljudi dolaze iz mnogo različitih sredina i situacija. Ali iznad svega toga, pokazivali su vjeru u Krista i to im je pripisivano kao pravednicima. Dakle, danas ću započeti s definiranjem što je vjera? Hebrejima 11: 1 zapravo zapravo jasno definira što je vjera. Kaže "Sad je vjera suština onoga čemu se nadamo, dokaz onoga što se nije vidjelo." Odavde vidimo da postoji neka vrsta veze između vjere i nade. O nadi obično mislimo kao o nekom željenom ishodu ili postignuću koji se mogao ili nije mogao dogoditi. Rezultat je neizvjestan, ali u knjizi R.C. Sproul, rekao bi da je u doba Novog zavjeta nada nada za siguran ishod u budućnosti. Razlika je u tome što je ishod već utvrđen. Kad Bog govori o našoj budućnosti, sigurno je da će se to dogoditi. Kad govorimo o nadi u Isusov povratak, nismo nešto oko čega nismo sigurni, već smo sigurni da će se to dogoditi i samo čekamo. U tom čekanju ta „nada“ tada postaje fokus koji nas drži naprijed i dalje. Pa kako se to onda povezuje s vjerom. U ovom stihu se kaže “vjera je suština stvari kojima se nada ...” Vjera tada utječe na nadu. Vjera se tada raduje našoj nadi. Vjera je također "dokaz onoga što se nije vidjelo". Jer kada promatramo vjeru koja je vezana uz nadu, ona je tada stavljena u vremenski okvir budućnosti. A budućnost je nešto što ne možemo predvidjeti. Ne možemo predvidjeti budućnost. Ne znamo ni što će se dogoditi za 1 sat. Ali u ovom stihu se govori i o dokazima stvari koje se nisu vidjele. Dokazi su vrsta kada prikupljamo ovo što se dogodilo na mjestu zločina, te su stvari opipljive. A kad pogledamo dokaze, postoje mnoge priče o životima ljudi u kojima se prikazuju dokazi o nadi koju imamo. Možda nećemo znati što se događa u budućnosti, ali znamo da Bog zna. Dakle, ako Bog u kojeg vjerujemo, zna što će donijeti sutra i vjerujemo li Bogu za sutra, onda se kaže da imamo vjeru u nešto što se nije vidjelo. Nisam li u pravu? Vjera nam služi kao dokaz jer je njezin cilj Bog. Poznajem ga, znamo ga i mnogi ljudi o kojima ćemo govoriti u seriji u narednim tjednima. Većina tih ljudi umrla je ne vidjevši nadu. Zbog toga započinjemo ovaj niz kako bismo pogledali dokaze što je Bog učinio u životima mnogih drugih kršćanskih vjernika i kako je vjera izgledala u njihovom životu i kako možemo imati daljnje dokaze o stvarima nismo vidjeli i na sličan način učvrstili svoju vjeru u Boga! Budite u potrazi za našim sljedećim videozapisom u sljedećim tjednima! |
ArchivesCategories |
RSS Feed